1. Varaždin, grad u kojemu se rodio Božo Težak
"Varaždin mi je mjera i obrazac" – govorio je Miljenko Stančić i doista, svima koji su se rodili, živjeli ili makar nakratko posjetili Varaždin, ove će riječi dočarati atmosferu grada po mjeri čovjeka. Varaždin uistinu jest i uvijek je bio takav – grad čarobnih jabučnozelenih i narančastih stančićevskih sutona, magličastih svitanja s mirisom svježeg kruha, mjesto gdje se kosovi i dan danas gnijezde u parku nadomak baroknog centra prepunog cvijeća koje – bez obzira ukrašava li gradske lanterne i lijepo uređene fasade ili se poput slapova slijeva do nogu pješaka – zadivljuje prolaznika i biva nedirnuto sve do samog uvenuća: klinčeki, batoneki, tulipani, mačuhice i ruže, ruže, ruže: "Komm mit nach Varaždin, wo immer noch die Rosen blühn…", pjeva Emmerich Kalmann u Grofici Marici…
U tom se i takvom gradu 1907. godine rodio Božo Težak. Tu je proveo svoje djetinjstvo i prvu mladost, zadojen tradicijom i odgajan u poštenju i ljubavi roditeljskog doma. Pod utjecajem svojih prvih učitelja i profesora stekao je naviku upornog rada i usvojio životne ideale koji su kroz cijeli život pratili ovog velikog znanstvenika i čovjeka.
