Tetraedar je, kao što znamo, osnovno geometrijsko tijelo, a nastaje spajanjem četiri čestica. To je tijelo stabilno tek od trenutka kad je u njemu  'zarobljena' peta čestica (v. molekularna geometrija/.

Prema teoriji Prof. Stephen A. Nelson, Tulane University, Geology 211[1],  tetraedri  se mogu grupirati na tri načina, spajanjem u jednoj, dvije ili tri zamišljene točke:

• Prvi crtež prikazuje dva tetraedra  (od kojih svaki ima u svojem središtu i 'zarobljenu česticu'. Ta se tijela dodiruju u jednoj zajedničkoj točki/čestici. Slikovito govoreći, fenomen klepsidre.
• Drugi crtež prikazuje dva tetraedra koji se dodiruju ili imaju zajedničke dvije točke/čestice. Slikovito govoreći, fenomen leptira.
• Treći  crtež prikazuje dva tetraedra koji se dodiruju ili imaju zajedničke tri točke/čestice. Nastaje bi ili dipiramidalna struktura.

Drugim riječima, u molekularnoj geometriji ništa se ne spaja u jednoj točci, već se približava ili dodiruje čestici.

Neovisno od postavljenih teza, do identičnih je spoznaja došao je domaći autor.[2]