Zagreb je u kulturološko-gospodarskom potencijalu tek četvrtina Hrvatske, ali ipak daje 11 od 11 pobjednika hrvatske juniorske olimpijade, odnosno osvaja čak 24 od 24 zlatne medalje na državnom natjecanju u dvije godine od 2020. do 2021., ili 35 od 36 od 2006. do 2008. Prije 2000. godine osvajao je tek manje od 1% medalja i bio je potpuno beznačajan na karti Hrvatske. Za odgovore o tome kako se dakle stvaraju centri izvrsnosti poput ovog, morali smo zagrepsti dublje i postaviti nekoliko ključnih pitanja tajniku ovog saveza koji o tome zna najbolje. Kaže za sebe da više voli raditi nego govoriti i da ga se ne može vidjeti na dodjelama medalja, pa je ovo i rijetka prilika da saznamo kako se ipak može biti bar po nečemu najbolji u Europi, u podučavanju nadarene djece da budu vrhunski programeri. 

"Jako bitno je reći da mi ne hranimo djecu darovitošću, oni je naime donesu nama, a mi se samo trudimo da ne zabrljamo"

VIDI: Idemo odmah na najbitnije pitanje, kako je uopće nastao ZRS i kako uspijeva „pokupiti“ toliko zlatnih medalja s obzirom da je u Zagrebu tek 25% svih učenika Hrvatske?

ŠKOKIĆ: Prvo da razjasnimo, ZRS ne može pokupiti nikakve medalje, to pokupe djeca, roditelji i to se baštini u njihovim školama, mi smo samo sluge njima. Jako bitno je reći da mi ne hranimo djecu darovitošću, oni je naime donesu nama, a mi se samo trudimo da ne zabrljamo.

Ovakvi rezultati rada nisu zabilježeni ni u kojem sustavu na svijetu, a niti u Hrvatskoj. Još 2005. godine rezultati su pokazali da se Zagreb strelovito diže, a bili smo zaista na dnu, pa nisam mogao vjerovati što vidimo, trend ili anomaliju. Radili smo dijagrame, analizirali i pomislili – možda je samo trenutni uspjeh nakon kojeg će se stvar vraćati prema dolje, no ipak smo vjerovali da smo napravili sustav i odlučili smo čekati. Već iduće, 2006. godine osvojeno je 9 prvih mjesta od mogućih 12 na državnom natjecanju iz programiranja, ali značajno je bilo i čak 14 osvojenih četvrtih mjesta, pa smo znali da naš projekt Za hrvatsku darovitost ima potencijala.

Željeli smo putem radio emisije poslati poruku tadašnjem ministru da uz HNOS i nogomet s humanim zvijezdama dođe do nas i vidi darovitost na djelu. Poruka nije prošla u eter.

…

Više

"Plaće su u našem sustavu grozne i ponižavajuće. No rezultati su i dalje fantastični unatoč ograničenim sredstvima"

VIDI: Kako se postaje mentorom?

ŠKOKIĆ: ZRS na značenje riječi mentor gleda identično kao i roditelji darovitih.

Mentorom se ne postaje imenovanjem unaprijed, nego se postaje potpisom roditelja na prijedlog njihovog djeteta, učenika, po obavljenom poslu. Samo neposrednim radom i pripremanjem učenika za natjecanje možeš biti istinski mentor.

VIDI: Koja je razlika između dobrog profesora i dobrog mentora?

ŠKOKIĆ: Dobar profesor je onaj koji radi sjajnu nastavu, koji se brine za svoje učenike i koji ostavi na njih trag prenoseći nastavni program na kvalitetan i inspirativan način. Hvala Bogu, ima ih mnogo.

Mentor je onaj koji priprema učenika za natjecanje. Onaj tko ne priprema učenike za natjecanje, ne može biti evidentiran kao mentor.

VIDI: Koja je onda karakteristika idealnog mentora?

ŠKOKIĆ: Prva karakteristika je iskustvo u natjecateljskom programiranju i pripremanju učenika za natjecanja najviše razine. Značajno vladanje znanjem programiranja. Aktivno, a ne pasivno sudjelovanje u tom procesu. Ukoliko su jaki u tome i matematički nastrojeni, takvi su mentori „bogomdani“. Oni su pravi kreatori. Kad takav čovjek dođe učenicima, a to može biti i za primijenjeno odnosno inženjersko programiranje, takvi ljudi mogu privući desetke učenika koji ih slijede i „zaljube se“ u njihovo područje rada.