{"id":1550,"date":"2010-11-01T18:55:00","date_gmt":"2010-11-01T18:55:00","guid":{"rendered":"https:\/\/zrstest.zrs.hr\/index.php\/2010\/11\/01\/kolajna-ljubavi-zena-koju-su-smatrali-darom\/"},"modified":"2010-11-01T18:55:00","modified_gmt":"2010-11-01T18:55:00","slug":"kolajna-ljubavi-zena-koju-su-smatrali-darom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/2010\/11\/01\/kolajna-ljubavi-zena-koju-su-smatrali-darom\/","title":{"rendered":"KOLAJNA LJUBAVI, \u017eena koju su smatrali darom"},"content":{"rendered":"
\n\t»Oni su osu\u0111eni na \u017eivot u kojem im vje\u010dno pitanje 'ho\u0107e li sutra biti kruha' ne dopušta da se raduju izlasku sunca«, pro\u010ditala je u jednoj knjizi za vrijeme svog boravka u Tanzaniji hrvatska misionarka laikinja Ivana Parlov, te odlu\u010dila pokrenuti projekt sirotišta vrijedan 40 tisu\u0107a eura za djecu bez oba roditelja u gradu Songei na jugu te afri\u010dke dr\u017eave. Nakon završetka studija hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti te njema\u010dkog jezika, ta 27-godišnja djevojka odlu\u010dila se za odlazak u Tanzaniju. U Zagrebu je upoznala dvojicu afri\u010dkih studenata teologije, a nakon susreta s tanzanskim nadbiskupom Norbertom Mtegom iz Songee dogovorila je volonterski posao u osnovnoj i srednjoj školi te na tamošnjem teološkom sveu\u010dilištu, kao profesorica engleskoga i njema\u010dkoga jezika.<\/div>\n

\n\tUnato\u010d brojnim predrasudama tipa »zašto moraš i\u0107i dolje?«, ipak je otputovala »na dva mjeseca«, a ostala gotovo godinu dana. Iz rodnoga imotskog kraja i svojih Ri\u010dica krenula je 2. kolovoza 2007, \u010detiri dana nakon što joj je ro\u0111ak i sve\u0107enik Mladen Parlov predao misijski kri\u017e, o \u010demu je »Glas Koncila« detaljno izvijestio. Potaknuta \u017eivotom i djelom Majke Terezije, hrvatska profesorica upustila se u neizvjesnu afri\u010dku avanturu sa samo jednom \u017eeljom – »pomagati svom bli\u017enjemu, gdjegod se on nalazio«.
\n\tTijekom boravka Ivana Parlov svakodnevno se susretala sa siromašnim tanzanskim obiteljima u zaba\u010denim selima, a vikendom je odlazila u nabavu osnovnih potrepština (od peciva do lijekova) za dje\u010dake i djevoj\u010dice koji su, uglavnom bez jednog ili oba roditelja, \u017eivjeli kod svojih širih obitelji – baka, djedova, stri\u010deva…<\/p>\n

\n\tProjekt "KUMSTVO"<\/a><\/h3>\n

\n\tProjekt "KUMSTVO" se odnosi na pomo\u0107 djeci iz mnogobrojnih i siromašnih obitelji, a prvenstveno siro\u010dadi. Ovu djecu se šalje u školu pla\u0107aju\u0107i im školarinu koja za jednu godinu iznosi 120<\/strong> eura i mo\u017ee se platiti u dva navrata – za prvo i drugo polugodište. Osoba ili obitelj koja \u017eeli pomo\u0107i jednom ovakvom djetetu mo\u017ee sama izabrati kakvo dijete \u017eeli – iz osnovne ili srednje škole, dje\u010daka ili djevoj\u010dicu… Tijekom školovanja obitelj dobiva podatke o djetetu i njegovom napretku te ukoliko \u017eeli postoji mogu\u0107nost osvarivanja prisnijeg kontakta dopisivanjem ili, ponekad, putem e-maila.<\/p>\n

\n\tPogledajmo li njenu web stranicu na\u0107i \u0107emo i mnoge druge nove vrijedne mogu\u0107nosti kako naš \u017eivot u\u010diniti bogatijim. <\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

»Oni su osu\u0111eni na \u017eivot u kojem im vje\u010dno pitanje 'ho\u0107e li sutra biti kruha' ne dopušta da se raduju izlasku sunca«, pro\u010ditala je u jednoj knjizi za vrijeme svog boravka u Tanzaniji hrvatska misionarka laikinja Ivana Parlov, te odlu\u010dila pokrenuti projekt sirotišta vrijedan 40 tisu\u0107a eura za djecu bez oba roditelja u gradu Songei […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1551,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[59],"tags":[],"class_list":["post-1550","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1550","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1550"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1550\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1551"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1550"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1550"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1550"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}