![\"pdvd_000\"](\"http:\/\/blog.vecernji.hr\/misak\/files\/2010\/01\/pdvd_000.jpg\")
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"\n\tDakle, misli su stvari.<\/p>\n
\n\tTo je ono o \u010demu \u0107e biti rije\u010di.<\/p>\n
\n\tMo\u017eda je to re\u010deno malo preslobodno.<\/p>\n
\n\tMo\u017eda je ispravnije re\u0107i da su misli opipljiva izmjerljiva energija.<\/p>\n
\n\tAli to vrijedi i za stolac na kojem u ovom tenutku sjedite – i on je samo energija, u njemu, u u dubini sitnosti, zapravo nema ni\u010deg, samo more energije iz kojeg se neprekidno stvaraju i u kojem nestaju subatomske \u010destice. Atomi su prakti\u010dki prazni – u smislu materije kako je zamišljamo u svakodnevnom svijetu.<\/p>\n
\n\tAli to vrijedi i za stolac na kojem u ovom tenutku sjedite – i on je samo energija, u njemu, u u dubini sitnosti, zapravo nema ni\u010deg, samo more energije iz kojeg se neprekidno stvaraju i u kojem nestaju subatomske \u010destice. Atomi su prakti\u010dki prazni – u smislu materije kako je zamišljamo u svakodnevnom svijetu.<\/p>\n
\n\tPa \u0107u ipak rezimirirati – ako stolac zovemo „stvar“, onda mo\u017eemo i misao zvati stvar.<\/p>\n
\n\tMisao je stvar – rije\u010d je o jednoj od najva\u017enijih \u010dinjenica uop\u0107e, ali to mi nitko nije nikad rekao. U školskim ud\u017eenicima to se nigdje nije spominjalo. Niti u znanstvenim \u010dasopisima toga nema. Ne u\u010di se ne faksu. Ve\u0107ina ljudi koje poznajem to ne zna.<\/p>\n
\n\tA rije\u010d je o \u010dinjenici \u010diju se va\u017enost ne mo\u017ee precijeniti. Jer su sveukupne implikacije te \u010dinjenice na naše djelovanje i na sliku svijeta kakvu nosimo u glavi – nevjerojatne.<\/p>\n
\n\tMisli su stvari – to je nevjerojatno optimisti\u010dna spoznaja, ali sadr\u017ei i jednako velike rizike. I mogu\u0107nosti zloupotrebe (crna magija, pikanje onih vudu-lutkica, bacanje uroka neke su od njih).<\/p>\n
\n\tKakvih sad uroka? Pa to ne postoji, to su bapske pri\u010de.<\/p>\n
\n\tIpak, kao što sam ve\u0107 u nekom postu spominjao, kriti\u010dni znanstvenik i pisac Artur Clarke u svojoj knjizi „Svijet zagonetnih sila“ uroke je stavio na drugo mjesto svoje topl-liste od deset to\u010daka, u kojoj je poslo\u017eio fenomene prou\u010davane u knjizi po njihovoj vjerojatnosti da zaista postoje. Ocjene imaju ima raspon od +5 do -5.<\/p>\n
\n\tClarke nije bio isklju\u010div i pozvao je \u010ditatelje da i sami naprave svoj popis. Što se njega ti\u010de, negdje na samo dno sigurnosti, na -4 popisa da se neki fenomen zaista zbiva, Clarke je, primjerice, stavio reinkarnaciju. Na prvom mjestu, s +5 ocijenio je hodanje po \u017eeravici bez posljedica za tabane, jer se fenomen jednostavno ne mo\u017ee osporiti, svatko ga vidi.<\/p>\n
\n\tS +4 ocijenio je uroke i magiju. Napisao je da ne zna na koji na\u010din to radi, ali iz svih primjera koje je prou\u010dio njemu je bilo o\u010digledno da je bacanje uroka autenti\u010dna pojava s izra\u017eenim efektom.<\/p>\n
\n\tŠto i ne treba \u010duditi, jer je rije\u010d o manipulacijama i usredoto\u010denju misli i namjera, a misli su stvari. A stvar se mo\u017ee baciti na nekog s ciljem da ga se ozljedi.<\/p>\n
\n\tIli da utje\u010de ili \u010dak stvori neku drugu stvar.<\/p>\n
\n\tIspri\u010dat \u0107u vam jedno malo, vlastito iskustvo.<\/p>\n
\n\tNEVIDLJIVI ZID<\/p>\n
\n\tPrije koju godinu bio sam kod svog prijatelja Tomislava Petruši\u0107a, ajurvedskog lije\u010dnika iz centra Somalata, koji je ajurvedski studij završio na Šri Lanki. Pri\u010dali smo o ovim stvarima, i on je odlu\u010dio napraviti jednostavnu demonstraciju.<\/p>\n
\n\tU ruku je uzeo predmet koji bih nazvao rašljama. Nisu to bile klasi\u010dne dvokarke rašlje. Zamislite malo deblju bakrenu \u017eicu savijenu u obliku slova „L“. Kra\u0107i krak tog slova „L“ je smješten u cjev\u010dici, koja predstavlja dršku rašlji. Kad se cjev\u010dica dr\u017ei okomito, bakrena se \u017eica mo\u017ee okretati u raznim smjerovima. No, ako se ništa ne zbiva, ona jednostavno stoji usmjerena u nekom smjeru, kako je ve\u0107 uhvatila ravnote\u017eu.<\/p>\n
\n\tPrvo je Tomislav rekao“pazi sad ovo“ i sa tim rašljama, s tom \u017eicom usmjerenom ispred sebe, s pola sobe \u017eustrim korakom krenuo ravno prema zidu. \u017dica je cijelo vrijeme njegova hoda bila usmjerena prema naprijed – sve dok nije došla skoro do samog zida. Umjesto da vrh rašlji udari u zid, na nekih 3-4 centrimetra od zida, \u017eica se naglo okrenula, kao da je naletjela na neki nevidljivi zid ispred samog zida. Kako se dr\u017eak pribli\u017eavao zidu, tako se i kut okreta \u017eice pove\u0107avao, kao da je klizila uz taj nevidljivi zid.<\/p>\n
\n\tSad slijedi ono što mi je pokazalo da su naši misli zaista stvari ili da mogu postati stvari.<\/p>\n
\n\tTomislav mi je rekao da \u0107e on sad oti\u0107i u drugu prostoriju, a da ja negdje u sobi zamislim zid. Ja sam ga zamislio nasred sobe, a potom sam se predomislio jer mi je palo na pamet da bi bilo mo\u017eda bolje da ga zamislim nekako geometrijski nepravilnije, pa sam novi zid zamislio bli\u017ee sebi. Viknuo sam mu da sam spreman i on se pojavio s rašljama uperenim ispred sebe i \u017eustro hodaju\u0107i prema naprijed s pogledom usmjerenim negdje ispred rašlji. U trenutku kad su rašlje stigle do mog PRVOG zida, \u017eica se naglo okrenula i odbila, kao da je udarila u nevidljivu prepreku. Nevjerojatno je bilo što su rašlje reagirale kao da se tamo zaista nalazi zid ili neka prepreka.<\/p>\n
\n\tJoš mi je zanimljiviji bio drugi zaklju\u010dak – grade\u0107i drugi zid, bli\u017ee meni, ja onaj zid koji sam prethodno zamislio nisam izbrisao. Usprkos tome što sam pa\u017enju usmjerio na „gradnju“ drugog zida, onaj prvi je i dalje postojao, on je i dalje bio materijalna ili energetska \u010dinjenica s kojom s vrh rašlji tako dramati\u010dno sudario.<\/p>\n
\n\tMo\u017ee se re\u0107i – moja misao o zidu je postala zid. Moja misao je bila zid. Moja misao je zapravo stvar. A ja sam totalni neuvje\u017ebani laik u duhovnim disciplinama, nikada se nisam bavio niti jednom, \u010dak nisam niti meditirao. Što bi tek bilo mogu\u0107e da sam izu\u010deni jogi – mo\u017eda bih doista mogao energiju vlastitom namjerom i mišlju oblikovati tako da u našoj percepciji ona izgleda kao zid? Mo\u017eda bih mogao levitirati, kao što se doga\u0111alo nekim svetim ljudima u prošlosti? Uostalom, efekt „jogijskog letenja“ pokazao je da je mogu\u0107e svladati gravitaciju – vjerojatno putem meditativnog ula\u017eenja u „polje“ za koje je dr. Klaus Volkamer, rade\u0107i na znanstvenoj potvrdi postojanja eteri\u010dne materije, rekao da je se danas vidi kao tamnu materiju s negativnim gravitacijskim predznakom.<\/p>\n
\n\tŠTO GLEDAŠ – OTE\u017dA<\/p>\n
\n\tKad smo kod misli koje su stvari, dr. Volkamer priskrbio je još jednu od brojnih potvrdi da je tome tako. Štoviše, da mi u svakodnevnom \u017eivotu na brojne na\u010dine neprestano koristimo tu materiju i da je ve\u0107 i naše obra\u0107anje pozornosti – stvar. U jednom je eksperimentu pokazao da ako neka osoba usredoto\u010di svoju pozornost na detektor na vagi s posebnom namjerom da, na primjer, smanji masu detektora na vagi, to \u0107u smanjenje mase mo\u0107i o\u010ditati u sljede\u0107ih pet minuta na samoj vagi. Zaklju\u010dio je da to pokazuje da u procesu mišljenja i usmjeravanja ljudske pozornosti, mozak odašilje zraku kvantova koja se usmjeruje na ono o \u010demu je ta osoba razmišljala. Zbog toga je dr. Volkamer pozvao iscjelitelja koji mo\u017ee sna\u017eno odašiljati takvu vrstu materije:<\/p>\n
\n\t„Bilo je dovoljno da samo gleda uzorak koji je bio zašti\u0107en staklom. Nalazio se u staklenom ormari\u0107u tako da nije mogao disati na njega, bio je sasvim zašti\u0107en. Mogao je samo kroz staklo gledati detektor na vagi. Prije nego što je pogledao detektor na vagi, imao sam savršenu temeljnu vrijednost, što zna\u010di da nije bilo razlike u masi izme\u0111u referentnog uzorka i detektora. \u010cim je pogledao detektor, te\u017eina detektora se po\u010dela mijenjati.“<\/p>\n
\n\tDakle, trenutak je da proširim misao. Misao je stvar, ali je i namjera stvar, a \u010dak i puko obra\u0107anje pa\u017enje je stvar.<\/p>\n
\n\tSjetimo se samo uvijek nevjerojatno placebo-efekta, u kojem uvjerenje \u010dovjeka mijenja materijalnu stvarnost njegovogo tijela. Nikad mi ne\u0107e biti jasno zašto se, nakon otkri\u0107a placeba (I njegove stalne upotrebe kod kontrolnih skupina za testiranje lijekova), ne stavi klju\u010d u bravu nekim tvornicama lijekova i energija usmjeri u istra\u017eivanje uzroka I mehanizama placebo-efekta.<\/p>\n
\n\tKad smo kod te stvari Koju zovemo obra\u0107anje pa\u017enje, sjetimo se i mnogobrojnih eksperimenata s tri biljke, od kojih je jedna bila izlagana poziTivnim emocijama (divljenje, ljubav u sl), druga negativnim (mr\u017enja, ljutnja), a tre\u0107a nikakvim. Naravno, najbolje je rasla biljka izlagana pozitivnim emocijama, nešto gore od nje ona izlagana negativnim emocijama, ali najgore je prošla ona kojoj nitko nije davao nikakvu.<\/p>\n
\n\tOsim toga, misli su stvari koje ne poznaju ograni\u010denja prostora i vremena.<\/p>\n
\n\tClive Backster je, istra\u017euju\u0107i osjetilnost biljaka na ljudske misli i namjere, zaklju\u010dio da je rije\u010d o, kvantofizikalnim rje\u010dnikom re\u010deno, fenomenu nelokalnosti. Kada je jednom postojao razlog za komunikaciju, ona se tada odvijala i preko velikih udaljenosti, jer nelokalnost ne ovisi o vremenu i ograni\u010denjima udaljenosti. Ako sretnemo nekoga, ne moramo ga niti gledati, ne moramo mu se obratiti, niti ijednom gestom pokazati da smo ga svjesni – ali komunikacija širokog opsega \u0107e se neminovno dogoditi, ako usmjerimo bilo kakvu pa\u017enju ili misli prema njemu.<\/p>\n
\n\tURE\u0110AJ ZA PRIJENOS NAMJERE<\/p>\n
\n\tDa su misli stvari, dokazuje i \u010dinjenica da ih mo\u017eemo zatvoriti u kutiju i poslati poštom.<\/p>\n
\n\tDr. William Tiller je tijekom dugogodišnjih istra\u017eivanja definirao je podru\u010dje psihoenergetike – discipline koja mjeri utjecaj svijesti na fizi\u010dku stvarnost – te je osmislio niz pokusa za \u010dije potrebe je konstruirao i prikladne ure\u0111aje. U slu\u010daju kojeg \u0107emo ovdje spomenuti, dr. Tiller je pokušao utvrditi je li mogu\u0107e spremiti „ljudske misli“ ili namjeruu elektronsku kutijicu, baš poput nekih stvari. I poslati ih poštom u drugi, udaljeni laboratorij kako gdje bi se mjerio utjecaj zadane namjere, koju je donio poštar.<\/p>\n
\n\tKutiju za snimanje otisaka nazvali su IIED, što zna\u010di „Intention Imprinted Electrical Device“ – elektri\u010dni ure\u0111aj za otisak namjere. Rije\u010d je o prili\u010dno jednostavnom ure\u0111aju sa spremnikom za memoriju. Sastavljen je od tri oscilatora, nekoliko skala, kondenzatora i otpornika. Ima snagu manju od jednog mikrovata. Kad se u njega spremi „otisak“, uklju\u010di ga se i stavi blizu mjesta gdje se izvodi pokus i prostorija je za tri mjeseca pripremljena i podignuta na višu razinu elektromagnetne simetrije, kako to opisuje dr. William Tiller.<\/p>\n
\n\t<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dakle, misli su stvari. To je ono o \u010demu \u0107e biti rije\u010di. Mo\u017eda je to re\u010deno malo preslobodno. Mo\u017eda je ispravnije re\u0107i da su misli opipljiva izmjerljiva energija. Ali to vrijedi i za stolac na kojem u ovom tenutku sjedite – i on je samo energija, u njemu, u u dubini sitnosti, zapravo nema ni\u010deg, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1555,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[59,2],"tags":[],"class_list":["post-1554","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti","category-zrs"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1554","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1554"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1554\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1555"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1554"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1554"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1554"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}