\n\tU bolnicu je stigao 1. studenoga 1999. s jakim bolovima zbog prsnu\u0107a debelog crijeva. Da boluje od karcinoma \u017eeluca doznala sam nakon njegova povratka iz Amerike, gdje su mu postavili dijagnozu. Tri godine primao je kemoterapiju kroz cijev\u010dicu koju sam mu tako\u0111er pomagala ugraditi na zamolbu Andrije Hebranga, prisje\u0107a se tada glavna sestra KB-a Dubrava Manda Bagi\u0107 (57). Ona je, uz \u010dasnu sestru Beatricu Kvakar, sestru Melitu Mesar i ravnatelja prof. Velimira Bo\u017eikova, uz Tu\u0111manovo uzglavlje provela svih 40 dana i no\u0107i na 7. katu.
\n\tNekoliko dana nakon operacije Tu\u0111man se izvrsno oporavljao, \u010dak je ve\u0107inu vremena provodio sa suradnicima, koji su dr\u017eavu vodili iz sobe na 7. katu bolnice. No onda ga je, svjedo\u010di medicinska sestra Manda Bagi\u0107, shrvala sepsa.
\n\t– Znao je da je to njegov kraj i \u017eelio se oprostiti od \u0110ur\u0111e Šušak i Andrije Hebranga. Prekršila sam protokol, nazvala \u0110ur\u0111u i dala mu je na telefon. Znala sam da osiguranje ne\u0107e pustiti ni Hebranga. Kad je ve\u0107 bio na respiratoru, poru\u010dila sam da ga je Hebrang pozdravio. Zbog cijevi u ustima nije mogao govoriti, no tekle su mu suze – prisje\u0107a se Manda. Predsjedniku Tu\u0111manu srce je stalo 10. prosinca u 23.15.
\n\t– Kao da je malo dijete, Beti i ja smo ga uredile, obukle i spremile na vje\u010dni po\u010dinak. Nekoliko sati prije njegove smrti s njom sam otišla k fra Zoranu Senjaku, koji mi je dao krunicu. Ve\u0107 su zatvarali lijes kad sam se sjetila i hrvatske zastave koja je spremno \u010dekala na njegovu ormari\u0107u. Rukom sam zaustavila poklopac i stavila mu je na srce s krunicom – ispri\u010dala je Manda, koja \u0107e i danas re\u0107i da je bila ponosna što je uz prvoga hrvatskog predsjednika provela njegove posljednje dane. I jedna od sestara s odjela pulmologije, koja nije \u017eeljela otkriti identitet, prisjetila se \u017eivota u bolnici tih dana \u017eivota predsjednika Franje Tu\u0111mana.
\n\t– Pacijenti su me stalno zapitkivali le\u017ei li Tu\u0111man stvarno ovdje i kakvo mu je zdravstveno stanje. Iz poštovanja prema njemu kao predsjedniku i \u010dovjeku, mi, osoblje, o njegovim zdravstvenim oscilacijama nismo pri\u010dali. Iako me od njega dijelio tek stakleni zid, nikad nisam imala hrabrosti i\u0107i ga pogledati. O njemu se nije govorilo. Tek uz šalicu jutarnje kave, dok smo s prozora gledali novinare koji su opsjedali sve ulaze u bolnicu, mi, medicinske sestre, prošaputale bismo što smo uspjele na\u010duti o njegovu stanju. Kad mu se pogoršalo, kao da se sve usporilo, kao da smo agoniju i mi dijelile s njim – prisjetila se. A trenutak prije nego što je pao u komu, svjedo\u010di Manda Bagi\u0107, Franjo Tu\u0111man pogledao je u \u010dasnu sestru Beatricu, koja je stajala uz njegov krevet i rekao: “Idemo, idemo!”. Pitala ga je: “Kamo, predsjedni\u010de, pa u bolnici smo?!”. Nastavio je kao da je nije \u010duo: “Idemo na Mirogoj, samo ne opet u Jugoslaviju!”. Sestra Beatrice ka\u017ee da joj je bila \u010dast bdjeti i moliti za njega.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U bolnicu je stigao 1. studenoga 1999. s jakim bolovima zbog prsnu\u0107a debelog crijeva. Da boluje od karcinoma \u017eeluca doznala sam nakon njegova povratka iz Amerike, gdje su mu postavili dijagnozu. Tri godine primao je kemoterapiju kroz cijev\u010dicu koju sam mu tako\u0111er pomagala ugraditi na zamolbu Andrije Hebranga, prisje\u0107a se tada glavna sestra KB-a Dubrava […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1603,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[24,2],"tags":[],"class_list":["post-1602","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogadaji-vrijeme","category-zrs"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1602","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1602"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1602\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1603"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1602"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1602"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zrs.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1602"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}