\n\t\u017divotopis bl. Alojzija Stepinca<\/p>\n
\n\tDjetinjstvo i mladost<\/strong> \n\t \n\t \n\t \n\t \n\t \n\t
\n\tAlojzije Stepinac peto je od osmero djece u pobo\u017enoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare r. Peni\u0107. Rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezari\u0107u u \u017eupi Kraši\u0107, \u010detrdesetak kilometara od Zagreba. Kršten je slijede\u0107eg dana na ime Alojzije Viktor.
\n\tPu\u010dku školu završio je u Kraši\u0107u, a od 1909. kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija poha\u0111ao je gornjogradsku klasi\u010dnu gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za sve\u0107eništvo.
\n\tMaturirao je 28. lipnja 1916. u skra\u0107enom školskom roku, nakon \u010dega je mobiliziran u austrijsku vojsku. Nakon šestomjese\u010dnog \u010dasni\u010dkog te\u010daja na Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U prolje\u0107e 1919. bio je demobiliziran.<\/p>\n
\n\tRimski student<\/strong>
\n\tUjesen 1919. upisao se na Agronomski fakultet Sveu\u010dilišta u Zagrebu, ali ubrzo napušta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katoli\u010dke mlade\u017ei. Po \u017eelji svog oca neko vrijeme razmišlja o \u017eenidbi.
\n\tLjeti 1924. napokon se odlu\u010duje za sve\u0107eni\u010dko zvanje. Ujesen ga nadbiskup Antun Bauer šalje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum te od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveu\u010dilištu Gregoriani.
\n\t26. listopada 1930. u Rimu je zare\u0111en za sve\u0107enika. Mladu misu je slavio u crkvi Santa Maria Maggiore, uz njega je njegov mla\u0111i kolega i poslije njegov nasljednik na zagreba\u010dkoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Šeper.
\n\tU srpnju 1931. godine, kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vra\u0107a se u domovinu. U punom je jeku u tadanjoj Jugoslaviji vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti da oslabi Katoli\u010dku Crkvu.
\n\tU nadbiskupskom dvoru obavlja slu\u017ebu ceremonijara. U nekoliko \u017eupa bio je kra\u0107e vrijeme upravitelj da razriješi sporove izme\u0111u vjernika i sve\u0107enika. U slobodno vrijeme se posve\u0107uje karitativnom radu te nadbiskup Bauer na njegovu inicijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.<\/p>\n
\n\tNajmla\u0111i biskup<\/strong>
\n\tPapa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmla\u0111i biskup na svijetu s 36 godina \u017eivota i nepune \u010detiri godine sve\u0107eništva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934. zare\u0111en je za biskupa u zagreba\u010dkoj katedrali. Nadbiskup ga odmah uklju\u010duje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije.
\n\tNakon smrti zagreba\u010dkog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu zagreba\u010dke nadbiskupije, a uskoro i predsjedništvo tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije.
\n\tKao pastir Crkve zagreba\u010dke nastoji se što \u010deš\u0107e izravno susresti s klerom i vjernicima diljem nadbiskupije. Promi\u010de svestranu duhovnu obnovu, osobito euharistijsku i marijansku pobo\u017enost. Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te što aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katoli\u010dkoj akciji. Zala\u017ee se za dobar katoli\u010dki tisak (pokrenuo je katoli\u010dki dnevnik "Hrvatski Glas"). Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma. Osniva mnoge nove \u017eupe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda uklju\u010duje u izravni pastoral gotovo sve redove i dru\u017ebe. U Brezovici osniva prvi karmel u Hrvatskoj. Sa svim hrvatskim biskupima zauzeto planira proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641-1941) što je zbog rata odgo\u0111eno sve do proslave na Mariji Bistrici 1984.<\/p>\n
\n\tRatni vrtlog<\/strong>
\n\tZa vrijeme II. svjetskog rata, nakon njema\u010dke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska, oslonjena na sile osovine. Stepinac se u to vrijeme ne ve\u017ee ni uz koju politi\u010dku stranku ili pokret. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustrašivoš\u0107u javno osu\u0111uje rasna, ideološka i politi\u010dka progonstva. I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima hrabro zahtijeva poštivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evan\u0111elju, neumorno osu\u0111uje zlo\u010dine protiv \u010dovještva i sve druge nepravde. Odmah po donošenju rasisti\u010dkih zakona, ve\u0107 u travnju 1941. upu\u0107uje najoštriji prosvjed vlastima. Spašavao je progonjene \u017didove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste.
\n\tVe\u0107 u prvim mjesecima nakon osnutka hrvatske dr\u017eave hitno intervenira i poru\u010duje: "Po katoli\u010dkom moralu nikada nije dozvoljeno ubijati taoca za krivice, koje su drugi po\u010dinili." A 25. listopada 1942. u zagreba\u010dkoj katedrali izjavljuje: "Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na \u017eivot dostojan \u010dovjeka i na postupak dostojan \u010dovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili ugla\u0111eni Europejci, bili omra\u017eeni \u017didovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: "O\u010de naš koji jesi na nebesima!" I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast mo\u017ee nijekati?" Protivio se nasilnim vjerskim prijelazima, a kad ih nije mogao sprije\u010diti, daje kleru povjerljivu instrukciju: da one koji zatra\u017ee prijelaz – da bi na taj na\u010din spasili svoj \u017eivot – prime u Katoli\u010dku Crkvu bez ikakvih uvjeta, jer "kad pro\u0111e ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat \u0107e u našoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok \u0107e se ostali, kada opasnost pro\u0111e, vratiti u svoju".
\n\tNjemu su se sa svih strana utjecali siromasi i prognanici. Prihvatio je tristotinjak sve\u0107enika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugro\u017eenim Hrvatima nego i svima drugima: Srbima, \u017didovima, Slovencima, Poljacima itd. Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fašisti\u010dkih i nacisti\u010dkih progona, postao je vlastima nepo\u0107udna osoba. Hitlerov je GESTAPO pripremio plan da ga ubije, a vlasti su više puta tra\u017eile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.<\/p>\n
\n\tKomunisti\u010dki napadi<\/strong>
\n\tNakon završetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u \u010ditavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunisti\u010dka partija zadojena boljševi\u010dkom ideologijom, osobito militantnim ateizmom. Nadbiskup Stepinac bio je ve\u0107 17. svibnja 1945. uhi\u0107en, u zatvoru do 3. lipnja. Ve\u0107 sutradan, 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz toga razgovora, a osobito iz razgovora što ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katoli\u010dkoga klera u Zagrebu, bilo je jasno da novi re\u017eim ho\u0107e "narodnu Crkvu", neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca zna\u010dilo dirnuti u srce katoli\u010dkoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani \u017eestoki progon Crkve koji se okomio ne samo na biskupe i sve\u0107enike nego i na vjernike.
\n\tRazmahala se nevi\u0111ena medijska kampanja protiv Crkve, posebno protiv nadbiskupa Stepinca. Ta \u0107e kampanja potrajati s razli\u010ditim intenzitetom sve do povijesnog silaska komunizma s europske politi\u010dke scene.
\n\tU rujna 1945. Stepinac je stoga sazvao Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu konstelaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznosi sva nasilja i nepravde što ih je nova vlast po\u010dinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih gra\u0111ana. Uslijedio je još bjesniji progon, usredoto\u010den na zagreba\u010dkog nadbiskupa Stepinca. Po\u010delo je i s tvornim napadima, kao npr. kamenovanje u Zapreši\u0107u kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da više ne izlazi po pastirskom poslu. U sije\u010dnju 1946. vlasti su preko novog papinskog izaslanika Hurleya \u010dak zatra\u017eile da ga Sveta Stolica makne iz slu\u017ebe zagreba\u010dkog nadbiskupa.<\/p>\n
\n\tMontirani sudski proces<\/strong>
\n\tNakon sve \u017eeš\u0107ih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhi\u0107en 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred ve\u0107 montirani politi\u010dki sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana nego optu\u017enica nepravednog suda i vjeroispovjest za koje je svetinje on spreman polo\u017eiti i \u017eivot.
\n\tNa temelju iznu\u0111enih izjava i la\u017enih svjedo\u010danstava, \u010dak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osu\u0111en 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih gra\u0111anskih prava.
\n\t19. listopada 1946. odveden je na izdr\u017eavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i \u010ditanje teoloških knjiga, ali je dr\u017ean u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim poni\u017eavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zato\u010denika osu\u0111enih na likvidaciju.
\n\tNakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdr\u017eavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Kraši\u0107. U zato\u010deništvu, 12. sije\u010dnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da \u0107e se mo\u0107i vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.<\/p>\n
\n\tUzništvo i smrt<\/strong>
\n\tU zato\u010deništvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisu\u0107e stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, sve\u0107enicima i vjernicima više od 5000 pisama od kojih je sa\u010duvano oko 700. U pismima, kao \u010dovjek \u017eive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tješi i poti\u010de, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na su\u0111enju i u cijelom zato\u010deništvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optu\u017eivale. Molitva za neprijatelje i praštanje svima stalna je tema njegovih izjava i pisama kao i triju oporuka.
\n\tOd prolje\u0107a 1953. godine kobno su se razvijale, ve\u0107 od Lepoglave, "policitemia rubra vera", tromboza nogu i bronhijalni katar. Bio je potreban sustavne bolni\u010dke njege, premda su lije\u010dnici, strogo kontrolirani od re\u017eima, \u010dinili sve što su mogli. Odbijao je svaku povlasticu lije\u010denja koja bi mogla zna\u010diti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred re\u017eimom te tako pokolebati kler i druge ljude u vjerni\u010dkoj izdr\u017eljivosti. Tako su sve te\u017ei bolovi postali dio njegova zato\u010deni\u010dkog \u017eivota, ali je on to strpljivo podnosio sve do smrti.
\n\tSveto je umro 10. velja\u010de 1960. još za vrijeme izdr\u017eavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mu\u010deni\u010dkom rje\u010dniku ka\u017ee "ex aerumnis carceris" – od "zatvorskih tegoba", ali mole\u0107i za progonitelje i s Gospodinovim rije\u010dima na usnama: "O\u010de, budi volja tvoja!"
\n\tNjegov krepostan \u017eivot i mu\u010deni\u010dku smrt Bo\u017eji je narod prepoznao i \u010dastio ve\u0107 za \u017eivota, a osobito nakon smrti, unato\u010d komunisti\u010dkim zabranama i progonima. Bla\u017eenim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagreba\u010dke katedrale gdje se nalazi grobnica zagreba\u010dkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca. Cvije\u0107e i svije\u0107e te zahvale za uslišane milosti po zagovoru bl. Stepinca neprestano rese taj divni prostor jer su hodo\u010dasnici prepoznali u njemu osobnog zagovornika kao i zagovornika cijelog hrvatskog naroda.<\/p>\n