\n\tNedavno je Ve\u010dernji list objavio zapa\u017een \u010dlanak o “12 Hrvata koji danas mijenjaju svijet”. Ve\u0107ina spomenutih osoba koje su postigla najviša priznanja na me\u0111unarodnoj razini ve\u0107 je bila dobro poznata hrvatskoj javnosti. Me\u0111utim, u izboru su se našla i imena koja su znatno poznatija u svijetu no u Hrvatskoj. Jedno od njih je i ono Ivana Krsti\u0107a, jednog od klju\u010dnih ljudi kompanije Apple. Prepoznat je u globalnoj zajednici informati\u010dara kao arhitekt sigurnosti proizvoda kompanije Apple, kojima se diljem svijeta koristi više od milijarde ljudi, a o njegovim je rezultatima koji su se smatrali gotovo nemogu\u0107ima nedavno pisao i ugledni Financial Times. Razgovor s osobom ovakvog profila nije lako dogovoriti, no Ve\u010dernji list danas ekskluzivno donosi inspirativnu \u017eivotnu pri\u010du jednog od nekolicine globalno najutjecajnijih Hrvata u 21. stolje\u0107u<\/span><\/span>r<\/span><\/span><\/span><\/p>\n \n\tIz Hrvatske ste se otisnuli u svijet sasvim sami, u dobi od 15 godina. Imate li iz današnje perspektive osje\u0107aj da ste tada uistinu znali što radite? <\/span><\/span><\/span><\/p>\n \n\tBio sam sâm, ali ne i bez ikoga svog. Moji su mi roditelji pru\u017eali bezgrani\u010dnu podršku i prvih sam nekoliko mjeseci nakon dolaska u Ameriku svakodnevno razgovarao s njima. U d\u017eepu sam imao povratnu kartu, a s roditeljima sam se dogovorio – ako se poka\u017ee da preseljenje u Ameriku iz bilo kojeg razloga nije bila ispravna odluka, vratit \u0107u se ku\u0107i bez odga\u0111anja. Nisam siguran u kojoj mjeri 15-godišnjak mo\u017ee doista znati što radi, ali meni je moja motivacija bila vrlo jasna: još kao klinac \u017eelio sam studirati na MIT-u u Bostonu, a poha\u0111anje gimnazije u Americi bi mi to olakšalo. Iako sam znao da \u0107e tu biti mnogo nepoznanica, moji su me snovi vodili na drugi kraj svijeta i morao sam ih pratiti.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n \n\tImati u\u010ditelje koji doista vjeruju u tebe mo\u0107na je stvar, a u takve u\u010ditelje ubrajam i svoje roditelje<\/strong>. Klinci rano nau\u010de pitati “zašto” o svemu i sva\u010demu pa u nekom trenutku ve\u0107ina roditelja izgubi strpljenje i ka\u017ee “zato” da bi promijenili temu, no moji roditelji nisu tako odgovarali. Sjetite se, to je bilo prije weba: moji roditelji nisu tvrdili da imaju odgovore na mnoga moja “zašto” pitanja, ali su imali niz enciklopedija, hrvatskih i engleskih rje\u010dnika te gomilu \u010dasopisa National Geographic. Kad god bih postavio neko pitanje, kao npr.: “Ali zašto je nebo plavo?”, umjesto da mi ka\u017eu “zato”, roditelji bi me poveli u ekspediciju tra\u017eenja odgovora u njihovim knjigama.<\/strong> Otkrili smo da je nebo plavo zbog elasti\u010dnog Rayleighova raspršenja. Nisam znao što to zna\u010di, ali to me odvelo u mnoge sate u\u010denja o nepoznatim pojmovima i pokušaje sastavljanja mentalnog modela kako sve to funkcionira. Detalji su u kona\u010dnici neva\u017eni: ono što sam nau\u010dio od malih nogu od svojih roditelja je da je istinsko zadovoljstvo biti znati\u017eeljan i prona\u0107i neke odgovore, da \u010dovje\u010danstvo ve\u0107 zna mnogo o tome kako svijet funkcionira, da su te informacija dostupne i meni ako sam motiviran i uporan te da je apsolutno mogu\u0107e nau\u010diti o svemu bez obzira na to koliko to komplicirano izgledalo na prvi pogled. Drugi va\u017ean dio mog obrazovanja u Hrvatskoj upoznavanje je s profesorom Branimirom Makancem <\/strong>(do\u017eivotnim po\u010dasnim predsjednikom Zagreba\u010dkog ra\u010dunalnog saveza, što Ivan kao izvanserijski osnovac tada nije mogao znati)<\/em>, jednim od ra\u010dunalnih pionira Hrvatske. Unato\u010d tome što je ve\u0107 dugo radio s ra\u010dunalima kad sam ga ja upoznao, profesor im se još uvijek divio. Proveo je stotine sati vode\u0107i me kroz rane virtualne svjetove sredinom devedesetih, kada nitko nije ni \u010duo za virtualnu stvarnost. Bio mi je velika podrška i zahvalan sam mu što je bio moj mentor. Posljednji klju\u010dni dio mog obrazovanja u Hrvatskoj stekao sam u ZKM-u, Zagreba\u010dkom kazalištu mladih. Prošao sam sve krugove audicije i završio nekoliko godina u\u010denja glume na ZKM-u, uklju\u010duju\u0107i ljeto s nizozemskom mimi\u010darom koje je završilo javnim nastupom na Cvjetnom trgu. Iskustvo iz ZKM-a pokazalo se nevjerojatno korisnim – proveo sam nekoliko godina prave\u0107i grimase i govore\u0107i smiješne stvari pred publikom s pozornice ZKM-a…<\/span><\/span><\/span><\/p>\n \n\tKako ste se po\u010deli baviti programiranjem? Ra\u010dunalo Amiga dobio sam s \u010detiri godine i bilo je sjajno. Amiga je imala monitor u boji, grafi\u010dko su\u010delje i zvu\u010dnik. Jako sam se zabavljao uz neke igre i programe crtanja, a bio sam potpuno opsjednut slagalicom Pipe Mania. Nekoliko godina poslije, moji su roditelji Amigu zamijenili ranim PC ra\u010dunalom s Intel procesorom 286 jer je ono imalo softver potreban za njihov rad. Bio je to za mene velik korak unatrag: jednobojni zaslon, tekstualno su\u010delje i bez zvu\u010dnika. No, 286-ica je imala WordPerfect i Quattro Pro, rane programe za obradu teksta i prora\u010dunske tablice. Taj PC je bio vrlo koristan, ali nimalo zabavan. Mislio sam da bih mogao vratiti dio zabave ako nau\u010dim kako ga natjerati da radi ono što ja ho\u0107u. I pokazalo se da to nije preteško! PC je imao QBasic, jednostavno Microsoftovo programsko okru\u017eenje, a poslije smo nabavili i napredniji Borland Turbo C++.<\/span><\/span> \n\tŠto za vas danas zna\u010di vaše hrvatsko podrijetlo? <\/span><\/span><\/span><\/strong>Planirate li mo\u017eda u budu\u0107nosti provoditi više vremena u Hrvatskoj? <\/span><\/p>\n \n\tHrvatska \u0107e uvijek biti moja domovina i iznimno sam ponosan koliko je daleko doprla. A posebno u ovom trenutku, tako je puno razloga za ponos: Infobip i Infinum i Nanobit i Rimac, zajedno sa svim ostalim sjajnim stvarima koji ljudi rade. \u010cini se da se doista nazire svijetla budu\u0107nost naše zemlje.<\/span><\/p>\n
\n\t. . .<\/span><\/p>\n